gradimo igre

🎧Audio verzija

Osvajanje prava na domaćinstvo Olimpijade bio je samo početak. Za manje od šest godina, Sarajevo se moralo transformisati iz grada sa skromnim kapacitetima za zimske sportove u olimpijsku destinaciju svjetske klase. Ovaj masivni poduhvat nije uključivao samo izgradnju borilišta poput bob-staze koju vidite danas, već i nadogradnju cijelog grada brzinom i jedinstvom koji su privukli pažnju cijelog svijeta. Bila je to trka s vremenom, potaknuta kolektivnim duhom koji je obuhvatio cijelu Jugoslaviju i šire.

Transformisani grad

Razmjere projekta bile su ogromne. Planeri su identifikovali 163 velika projekta koja su morala biti završena prije ceremonije otvaranja. Nije se radilo samo o izgradnji stadiona. U gradu je izgrađeno ili rekonstruisano preko 160 kilometara (100 milja) cesta, postavljeno skoro 50.000 kilometara novih podzemnih telefonskih kablova, te su izgrađena čitava nova naselja poput Olimpijskog sela na Mojmilu i Naselja za novinare na Dobrinji, koja su zajedno brojala hiljade novih stanova.

Nevjerovatno je da su radovi obavljeni sa izuzetnom efikasnošću. Međunarodni sportski zvaničnici, koji su imali preko 60 posjeta kako bi nadgledali napredak, bili su oduševljeni. Sva sportska borilišta završena su punu godinu dana prije Igara, što je omogućilo održavanje probnih takmičenja tokom 1983. godine. Predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta, Juan Antonio Samaranch, pohvalio je organizatore, istakavši da je rijetkost da grad domaćin bude tako dobro pripremljen toliko unaprijed.

Narod je gradio

Ova nevjerovatna transformacija bila je istinski kolektivni napor, pokretan od strane samih građana. Na referendumu je ogromnih 96% glasača odobrilo veće poreze kako bi pomogli finansiranje Igara. Podrška je postala još ličnija. Širom Jugoslavije, više od 1,2 miliona ljudi i 4.500 firmi dalo je lične donacije. Radnici u Bosni i Hercegovini dobrovoljno su izdvajali 0,2% od svojih mjesečnih plata, dok su oni u Sarajevu izdvajali 0,3%, direktno finansirajući ostvarenje sna.

Možda najinspirativniji doprinos došao je od omladine. Hiljade mladih ljudi učestvovalo je u dobrovoljnim radnim akcijama (omladinske radne akcije). Dolazili su ne samo iz svakog kutka Jugoslavije, već i iz cijelog svijeta. U jednom divnom, manje poznatom detalju, volonteri iz Evrope, Azije i Afrike radili su rame uz rame s lokalnom omladinom, kopajući kanale za bob-stazu, čisteći skijaške staze i pomažući u izgradnji gradske infrastrukture.

Cijena jednog sna

Finansijsko ulaganje bilo je ogromno. Izgradnja sportskih borilišta koštala je ekvivalent od 133 miliona eurau današnjoj vrijednosti, dok je ključna gradska infrastruktura – od cesta do komunikacijskih mreža – zahtijevala još veće ulaganje od 160 miliona eura.

Od svih novih borilišta, najskuplja je bila Olimpijska dvorana Zetra, izgrađena za umjetničko klizanje i hokej na ledu, koja je koštala oko 22 miliona eura u današnjem novcu. U poređenju s tim, ova kombinovana staza za bob i sankanje – čudo inžinjerstva za sebe – koštala je oko 13 miliona eura. Bila je to cijena jednog sna, ali sna kojeg su Sarajevo i cijela Jugoslavija gradili zajedno, s ponosom i strašću.