sarajevska olimpijada
Ubrzo nakon što je bilo u centru pažnje i domaćin prvih Zimskih olimpijskih igara u jednoj socijalističkoj državi, raspad Jugoslavije zapalio je razorni rat. Predložena budućnost olimpijskih borilišta zauvijek je izgubljena. Dozvolite mi da vas pozovem da istražite cijelu priču o Zimskim olimpijskim igrama u Sarajevu 1984. i pogledate njihovu nekadašnju slavu.
Ove bijele Olimpijade možda su bile najbolje.
Nema sumnje da će Sarajevo dati sve od sebe za Igre. Problem je da li će sarajevsko najbolje biti dovoljno dobro.
Sarajevo će biti domaćin Zimskih olimpijskih igara 1984. godine, ako bude Olimpijade, i Jugoslavije, i 1984.
Jedino što iko zna o Sarajevu jeste da je tamo ubijen Franc Ferdinand 1914. godine i da je od tada postalo kodna riječ za katastrofu.
Kaže se da su ove Igre bile najbolje do sada. Nadam se da će sljedeće Igre u Titovoj Jugoslaviji — kada ih ponovo dobijemo — biti još bolje.
Sarajevske igre bile su izvanredan uspjeh, uvjeren sam da će zauvijek ostati u našim srcima i sjećanjima.
Igre su, bez sumnje, bile najbolje organizovane i najglatkije provedene koje sam vidio u četvrt stoljeća.
Uz veliki trud, organizatori su uspjeli da iz ničega prirede događaj svjetskog značaja.
Napori Jugoslavena da osiguraju nesmetano odvijanje takmičenja, zaista su okrunjeni uspjehom, uprkos nepovoljnim vremenskim uslovima.
Odjekujući uspjeh u pogledu organizacije, tehničkih detalja, uzbuđenja takmičenja, pobjedničkih ličnosti i narodnog oduševljenja koje je pratilo događaje.
Fenomenalno! Kakva arhitektura... vaš grad je prava arhitektonska poezija... Što se tiče vaših ljudi, moram priznati da sam bio pomalo iznenađen, da ne kažem šokiran, što nemate onu otuđenost, onu izolaciju karakterističnu za sve veće gradove. Ovdje, kada čovjek izađe na ulicu, stiče dojam da se svi poznaju... Kao da grad zrači drugarstvom.
Svi smo nekako oživjeli, sretniji smo. Divan je osjećaj za Jugoslavena, učestvuju ljudi iz toliko zemalja.
Hodam ulicama zadivljen. Vidim i čujem kako se dobro radilo na gradu... i ponosan sam - eto tako, kao domaćin...
Sarajevo je sada Jugoslavija u malom, a cijeli svijet je naš gost. Mogu samo ponoviti ono što je svima na usnama: Dobrodošli - sada i uvijek.
Ako je ikada ijedan grad uložio cijelo svoje srce u Olimpijske igre, to je Sarajevo. To se jasno pokazalo na ceremoniji otvaranja.
Trijumf ljudskog duha.
Od samog početka, snježne Olimpijske igre u Sarajevu zasjale su u punom sjaju. Ako su i postojale sumnje da Jugoslavija neće biti u stanju uspješno organizovati ZOI, sve sumnje pale su u vodu već prvog dana, i mnogo ranije.
Očigledno je da je učinjeno sve kako bi olimpijski praznik protekao u najboljim uslovima, jednostavno sve je odlično organizovano.
Od samog ulaska u autobus na aerodromu, posjetiocu se čini da su se svi građani srcem i dušom bacili u sportsko slavlje... Jugosloveni su mnogo više angažovani u pomaganju strancima od bilo kojeg grada domaćina igara kojeg se mogu sjetiti.
Problem za buduće organizatore Olimpijskih igara bit će kako nadmašiti nešto što je nenadmašno.
Bosna osvaja svijet... sve zgrade koje su morale biti izgrađene od nule bile su spremne na vrijeme.
Dao bih medalju vozaču autobusa koji me je dovezao u Press centar u dva i trideset ujutro... Dao bih je onim dvjema djevojkama koje su, čak i u to doba noći, primale i izdavale kapute u garderobi restorana u Press centru, i to s osmijehom.
Moji utisci o gradu su predivni. Sarajevo ima ono što Austrija ili Švicarska nikada neće imati u jednom gradu.
Igre su blistale kao svjetlost. Ljudi bi šetali gradom i sreli kralja Švedske, englesku princezu ili Kirka Douglasa. To je tada bilo sasvim normalno. Osjećali smo da je Sarajevo tokom Igara bilo centar svijeta.