noć otvaranja
🎧Audio verzija
U snježnoj februarskoj večeri 8. februara 1984. Sarajevo je zakoračilo na svjetsku pozornicu. Na stadionu Koševo, 50.000 gledalaca i milioni pred ekranima širom svijeta svjedočili su nečemu čarobnom: svečanom otvaranju XIV Zimskih olimpijskih igara.
Svečani defile
Program je počeo u 14:30 fanfarama koje su odjeknule snijegom prekrivenim stadionom. Četrdeset devet nacija marširalo je u „Maršu kontinenata“, njihove šarene uniforme isticale su se na pozadini sarajevskog zimskog pejzaža. Sportisti iz cijelog svijeta mahali su publici koja je stigla iz svakog kraja Jugoslavije i šire da svjedoči ovom historijskom trenutku.
Defile je pokazao rekordan obim Igara: 1.272 takmičara iz 49 nacionalnih olimpijskih komiteta, u 39 medaljskih takmičenja u 6 sportova i 10 disciplina. Po prvi put na ZOI nastupili su Egipat, Monako, Portoriko, Senegal i Britanska Djevičanska Ostrva. Senegalac Lamine Guèye — alpski skijaš i osnivač nacionalnog skijaškog saveza — postao je prvi crni Afrikanac koji je nastupio na Zimskim olimpijskim igrama.
Spektakl i duh
Ono što je uslijedilo bila je čista sarajevska magija. Folklorni ansambli izveli su program „Zvuci jugoslovenskog neba“, dok je publika očarano pratila. Ceremonija je spojila olimpijsko dostojanstvo s autentičnom balkanskom kulturom, stvarajući atmosferu koju će visoke zvanice pamtiti decenijama.
Predsjednik Mika Špiljak zvanično je otvorio Igre, alpska zvijezda Bojan Križaj položio je olimpijsku zakletvu u ime sportista, a sudija Dragan Perović u ime službenih lica. Podignuta je olimpijska zastava s pet krugova. No vrhunac večeri uslijedio je kada je olimpijski plamen stigao na stadion.
Trenutak slave
Tada je, u trenutku utkanom u lokalno sjećanje, klizačica Sanda Dubravčić popela se uz posljednje stepenice i zapalila kotao olimpijskim plamenom; njen dah vidljivo je pario u oštrom balkanskom zraku. Publika je eruptirala dok je olimpijska vatra zasjala nad gradom koji se dotad najviše povezivao s atentatom iz 1914.
Savršen početak
Izvan stadiona, vrijeme je ubrzo postalo glavna vijest — noćne mećave natjerale su rano preraspoređivanje termina alpskih trka. Ipak, za Sarajlije se sve činilo kao blagoslov: grad koji je godinama radio da dočeka svijet napokon je dobio zimu kakvu je zaslužio. „Dvije sedmice“, kazat će mnogi kasnije, „Sarajevo je bilo centar svijeta.“