ledena rijeka

🎧Audio verzija

Zamislite rijeku čistog leda, zamrznutu u vremenu, kako se spušta niz planinu. To je bila Bob i sankališka staza Trebević, remek-djelo inženjerstva za Zimske olimpijske igre 1984. godine. Više od staze za najbolje sportiste svijeta, ovaj betonski div dizajniran je da bude igralište za sve, istinski simbol sarajevskih Igara.

Sarajevska avlija

Davno prije Olimpijade, Trebević je bio omiljeno gradsko izletište. Generacije Sarajlija dolazile su ovdje na piknike, svjež zrak i zadivljujući pogled na grad. Legendarna žičara, prvi put otvorena 1959. godine, činila je putovanje lakim, prevozeći posjetitelje iz užurbanog centra grada do mirnih planinskih šuma za samo 12 minuta. Planina je imala dugu tradiciju zimskih radosti, a lokalno stanovništvo uživalo je u sankanju poznatom kao liguranje. Nova staza izgrađena je da oživi ovaj omiljeni zimski duh među stanovnicima Sarajeva.

Tehnološko čudo

Izgradnja ove staze bila je monumentalan zadatak, završen između juna 1981. i kraja 1982. godine. Predvođen domaćim inženjerom Gorazdom Bučarom – čije je ime američki voditelj slavno pogrešno izgovorio kao „Boreisa Bouchard“, stvarajući mit koji je trajao godinama – i stručnjacima iz njemačke kompanije Dayle, dizajn je bio revolucionaran. Bila je to prva staza na svijetu izgrađena tehnikom „prskanog betona“, metodom gdje se beton prskao na čelični okvir, što je značajno uštedilo vrijeme i novac.

Rezultat je bila zastrašujuća staza duga 1.570 metara sa 13 izazovnih krivina. S prosječnim nagibom od preko 10%, bila je jedna od najbržih i najstrmijih na svijetu. Sportisti su jurili brzinama većim od 100 km/h, doživljavajući G-silu do 3G – tri puta veću od vlastite tjelesne težine! Njena brzina bila je legendarna i predstavljala je izazov čak i za iskusne olimpijce; tokom jednog zvaničnog treninga, prevrnula su se četiri različita boba.

Sarajevski model

Ono što je stazu na Trebeviću zaista učinilo jedinstvenom bio je njen pametni dizajn, zbog kojeg je i dobila nadimak „Sarajevski model“. Koristeći sistem jednostavnih mehaničkih pregrada, ogromna staza mogla se podijeliti na tri manje, odvojene staze različite težine. Ova briljantna inovacija značila je da su se, dok su se šampioni takmičili za zlatne medalje na jednom dijelu, djeca i porodice mogle sigurno sankati iz zabave na drugom.

Bila je to staza izgrađena i za olimpijce i za obične ljude. Postojali su čak i planovi za posebne rekreativne sanke sa šest sjedišta, nazvane „Vučko bobovi“, koje bi turistima pružile uzbudljivu i sigurnu vožnju niz led. Ova filozofija – spajanje vrhunskog sporta s rekreacijom za zajednicu – savršeno je oslikavala otvoreni i gostoljubivi duh Igara '84.