torvill i dean

🎧Audio verzija

Na Dan zaljubljenih 1984. godine, britanski plesači na ledu Jayne Torvill i Christopher Dean poklonili su Sarajevu olimpijski trenutak čiste magije. U prepunoj dvorani Zetra, izveli su tačku toliko zadivljujuću da je oborila rekorde i osvojila srca širom svijeta. Ali njihova priča sa Sarajevom nije završila sa zlatnom medaljom; postala je trajna veza prijateljstva i solidarnosti koja je opstala i tokom najmračnijih dana grada.

Ples za savršenstvo

Zamislite scenu: 14. februar 1984. godine. Torvill i Dean izlaze na led. Umjesto uobičajenog miksa melodija, odabrali su Bolero Mauricea Ravela – jednu, hipnotičku muzičku numeru. Bio je to rizičan potez koji je zaobilazio pravila takmičenja, koja su zahtijevala promjenu tempa. Ali, kako je Torvill rekla, „to je ono što mi radimo, pokušavamo biti inovativni i raditi drugačije stvari.“

Njihova tačka je pričala priču o dvoje ukletih ljubavnika, izvedba puna strasti i gracioznosti koja je opčinila publiku. Da bi zaobišli strogo vremensko ograničenje od četiri minute i deset sekundi, pametno su započeli tačku na koljenima prvih 18 sekundi, jer se sat pokretao tek kada bi im klizaljke dodirnule led. Rezultat je bio historijski. Za umjetnički dojam, svih devet sudija dodijelilo im je savršene ocjene 6.0 – najveću moguću ocjenu, nešto što nikada prije nije postignuto na olimpijskom takmičenju. Kada je i posljednja nota utihnula, publika je „skočila na noge i urlala od oduševljenja.“

Manje poznat detalj? Vježbali su tačku u 6 sati ujutro istog dana u praznoj Zetri. Njihova jedina publika bilo je dvadesetak čistača, koji su prekinuli s radom, sjeli i aplaudirali. Torvill i Dean su to shvatili kao dobar znak.

Put do zlata

Prije nego što su postali olimpijske legende, Jayne Torvill je bila 26-godišnja službenica u osiguranju, a Christopher Dean 25-godišnji policajac iz Nottinghama u Engleskoj. Njihova posvećenost bila je tolika da su dali otkaz na svojim poslovima kako bi trenirali puno radno vrijeme, uz podršku stipendije svog rodnog grada. U Sarajevu su pronašli savršenu pozornicu. „Veoma smo zadovoljni organizacijom takmičenja“, rekli su tokom Igara, „led je odličan, a publika je srdačna.“ Ta srdačna publika uskoro je trebala svjedočiti historiji.

Veza koja traje

Veza Torvill i Deana sa Sarajevom seže daleko izvan njihove pobjede. Trebali su nastupiti na ponovnom otvaranju obnovljene dvorane Zetra 1999. godine, ali je događaj otkazan zbog rata na Kosovu. Vratili su se kasnije te godine i bili šokirani ratnim razaranjem. Christopher Dean se osvrnuo na tragediju, rekavši: „Imamo divne uspomene na Sarajevo... Tamo smo stupili u kontakt s toliko ljudi, i kada čujete da su ljudi ubijeni, pitate se da li ste razgovarali s njima ili se mimoišli.“

Nikada nisu zaboravili grad u kojem se ostvario njihov olimpijski san. Godine 2014. vratili su se još jednom da obilježe 30. godišnjicu svog trijumfa, izvodeći svoj legendarni Bolero na ledu Zetre i oživljavajući zlatnu uspomenu za cijeli grad.