torvill i dean
Ova staza je nezavisni volonterski projekat jedne osobe — stotine sati rada, bez grantova i institucionalne podrške. Možete pomoći ostavljanjem recenzije na Google Mapama, praćenjem projekta na Instagramu, slanjem povratnih informacija ili dijeljenjem fotografija i sjećanja. Hvala.
🎧Audio verzija
Na Dan zaljubljenih 1984. godine, britanski plesači na ledu Jayne Torvill i Christopher Dean poklonili su Sarajevu magičan olimpijski trenutak. U prepunoj dvorani Zetra, izveli su tačku toliko zadivljujuću da je oborila rekorde i osvojila srca širom svijeta. Ali njihova priča sa Sarajevom nije završila sa zlatnom medaljom; postala je trajna veza prijateljstva i solidarnosti koja je opstala i tokom najmračnijih dana grada.
Ples za savršenstvo
Zamislite scenu: 14. februar 1984. godine. Torvill i Dean izlaze na led. Umjesto uobičajenog miksa melodija, odabrali su hipnotičku muzičku numeru Bolero Mauricea Ravela. Bio je to rizičan potez koji je zaobilazio pravila takmičenja, koja su zahtijevala promjenu tempa. Ali, kako je Torvill rekla, „to je ono što mi radimo, pokušavamo biti inovativni i raditi drugačije stvari.“
Njihova tačka je pričala priču o dvoje ukletih ljubavnika, izvedba puna strasti i gracioznosti koja je opčinila publiku. Da bi zaobišli strogo vremensko ograničenje od četiri minute i deset sekundi, pametno su započeli tačku na koljenima prvih 18 sekundi, jer se sat pokretao tek kada bi im klizaljke dodirnule led. Rezultat je bio historijski. Za umjetnički dojam, svih devet sudija dodijelilo im je savršene ocjene 6.0 – nešto što nikada prije nije postignuto na olimpijskom takmičenju. Kada je posljednja nota utihnula, publika je „skočila na noge i vrištala od oduševljenja.“
“Manje poznat detalj jeste da su vježbali tačku u 6 sati ujutro istog dana u praznoj Zetri. Publika im se sačinjavala od dvadesetak čistača koji su prekinuli s radom, sjeli i aplaudirali. Torvill i Dean su to shvatili kao dobar znak.
Put do zlata
Prije nego što su postali olimpijske legende, Jayne Torvill je bila 26-godišnja službenica u osiguranju, a Christopher Dean 25-godišnji policajac. Oboje su iz Nottinghama, u Engleskoj. Toliko su bili predani da su oboje dali otkaz kako bi se poptuno posvetili treningu, uz podršku stipendije rodnog grada. U Sarajevu su pronašli savršenu pozornicu. „Veoma smo zadovoljni organizacijom takmičenja“, rekli su tokom Igara, „led je odličan, a publika je srdačna.“ Ta srdačna publika uskoro je svjedočila historiji.
Veza koja traje
Njihova pobjeda nije kraj njihove veze sa Sarajevom. Trebali su nastupiti na ponovnom otvaranju obnovljene dvorane Zetra 1999. godine, ali je događaj otkazan zbog rata na Kosovu. Vratili su se kasnije te godine i bili šokirani ratnim razaranjem. Christopher Dean se osvrnuo na tragediju, rekavši: „Imamo divne uspomene na Sarajevo... Tamo smo stupili u kontakt s toliko ljudi, i kada čujete da su ljudi ubijeni, pitate se da li ste razgovarali s njima ili se mimoišli.“
Nikada nisu zaboravili grad u kojem se ostvario njihov olimpijski san. 2014. godine vratili su se još jednom da obilježe 30. godišnjicu svog trijumfa i izveli svoj legendarni Bolero na ledu Zetre, i tako oživjeli zlatnu uspomenu za cijeli grad.