Olimpijsko selo Mojmilo

Olimpijsko selo A Mojmilo jedan je od najuspjelijih primjera "proaktivnog" olimpijskog urbanizma. Za razliku od mnogih prostora za velike manifestacije koji nakon zatvaranja ostaju bez jasne namjene, Mojmilo je od prvog nacrta bilo zamišljeno da služi građanima Sarajeva. Izgrađeno u izuzetno brzom dvadesetomjesečnom ritmu između 1982. i 1983. godine, pretvorilo je 12 hektara zapadnog Sarajeva u moderan "grad u gradu" koji je nakratko ugostio najbolje svjetske sportiste zimskih disciplina, a zatim postao trajni dom za hiljade ljudi.

Brze činjenice

• Glavni arhitekt: Milan Medić
• Period izgradnje: juli 1982. – septembar 1983. (20 mjeseci)
• Površina: 12 hektara
• Kapacitet: oko 2.250 sportista i službenih lica
• Ukupno stanova: 639 jedinica u 24 objekta
• Stambeni nizovi: 5 cjelina (M I do M V)
• Kapacitet ishrane: samouslužni restoran sa 800 mjesta; kapacitet 9.000 obroka dnevno
• Zdravstveni sadržaji: specijalizirana poliklinika i 24-satna ambulantna služba
• Poslije Igara: javni stambeni fond
• Ključna obnova: 1996–1999. (uz podršku Grada Barcelone)

"Olimpijski način života": strateška uloga Mojmila 1984.

Odluka da se gradi Mojmilo bila je zaokret nastao iz potrebe i ambicije. Organizacioni komitet je u početku planirao da sportiste smjesti u studentske domove u Nedžarićima, gdje je već bio izgrađen novi objekat sa 1.000 kreveta. Međutim, kako su pristizale prijave učešća, postalo je jasno da Nedžarići neće biti dovoljni ni po broju kreveta ni po prostoru za prateće sadržaje.

Zbog toga je 1982. godine odlučeno da se na Mojmilu, oko 5 km zapadno od centra grada, izgradi potpuno novo selo. Ta promjena bila je motivisana željom da se sportistima pruži ugodniji ambijent koji odražava "olimpijski duh" i novi "olimpijski način života". Odabirom lokacije predviđene za buduće širenje grada, Sarajevo je osiguralo da veliko ulaganje dobije trajnu stambenu vrijednost.

Globalno susjedstvo: ko je živio u selu

Tokom 12 takmičarskih dana u februaru 1984. Mojmilo je bilo pulsirajuće srce Igara. U ovim stanovima živjelo je približno 1.950 do 2.250 sportista i službenih lica iz 49 zemalja. Kako je Jugoslavija bila jedna od vodećih članica Pokreta nesvrstanih, Mojmilo je postalo rijedak neutralni prostor u kojem su sportisti istočnog i zapadnog bloka živjeli jedni pored drugih, bez bojkota koji su obilježili neke prethodne Olimpijade.

Selo je primalo i ugledne goste. Švedski kraljevski par i predsjednik Predsjedništva Jugoslavije Mika Špiljak bili su među onima koji su obišli centralni "Forum mladih". U Mojmilo je svratio i holivudski glumac Kirk Douglas, dajući svakodnevici sportista i dašak međunarodnog glamura.

Grad u gradu: svakodnevni rad i logistika

Mojmilo je projektovano kao potpuno samodovoljna cjelina, podijeljena na stambenu zonu i međunarodnu zonu. U stambenoj zoni bile su smještene nacionalne delegacije, dok je međunarodna zona bila središte društvene razmjene otvoreno sportistima, novinarima i ovlaštenim posjetiocima.

• Ishrana: glavni restoran bio je samouslužni objekt sa 800 mjesta na 3.600 m². Kuhinja, organizovana uz konsultacije s američkom kompanijom ARA radi masovne pripreme hrane, mogla je proizvesti 9.000 obroka dnevno. Procjenjuje se da je tokom Igara ovdje posluženo oko 100.000 obroka.
• Prijevoz: poseban vozni park autobusa, minibusa i automobila radio je po preciznom rasporedu kako bi sportiste prevozio do borilišta i mjesta za trening.
• Zabava: "Dom slobodnih aktivnosti" bio je društveno središte sela. Imao je disko, kino, koncertnu dvoranu pa čak i video-igre. Kulturni program uključivao je nastupe jugoslavenskih pop i folk zvijezda, među njima Josipe Lisac i Ibrice Jusića.

Beton i povezanost: arhitektura i tehnički profil

Arhitekt Milan Medić oblikovao je Mojmilo u estetici "efikasnog modernizma". Raspored naselja činili su dugi, povezani nizovi betonskih stambenih tornjeva koji su se granali iz centralnog trga.

Selo je nudilo 639 stanova različitih veličina:

• 127 jednosobnih stanova (po 2 sportista)
• 387 dvosobnih stanova (po 4 sportista)
• 126 dvoiposobnih stanova (po 5 sportista)

Urbana kompozicija bila je usmjerena oko "Foruma mladih", višenamjenskog trga koji je djelovao kao pješački nastavak susjednog Alipašinog Polja. Time se naglašavalo "jedinstvo u različitosti", stvarajući prostor koji je poticao društveni život kroz mrežu ulica i trgova, a ne kroz izolirane tornjeve.

Iza borilišta: zdravstvena briga i sportski trening

Mojmilo je bilo opremljeno ozbiljnom sportskom i zdravstvenom infrastrukturom kako bi omogućilo vrhunske uslove svojim stanovnicima.

• Trening: unutar sela nalazila se sportska dvorana od 1.750 m² za dvoranski trening i "male sportove". Osim toga, sportisti su imali pristup još deset sportskih dvorana u okolini sela, koje su radile od 07:30 do 21:00.
• Oporavak: kompleks je sadržavao dvije saune i posebnu fizioterapeutsku službu. Podrumi stambenih objekata nudili su 3.000 m² prostora za skladištenje opreme i radionice namijenjene održavanju skija.
• Zdravlje: specijalizirana poliklinika u nizu M IV pružala je 24-satnu zdravstvenu zaštitu. Tokom Igara je svakodnevno na raznim olimpijskim punktovima bilo angažovano oko 250 zdravstvenih radnika. Iako su većina pregleda bili zbog prehlada i lakših povreda, ambulanta u selu bila je opremljena i za hiruršku i internističku dijagnostiku.

Poklon u stanovima: neposredna predaja nakon Igara

Mojmilo nikada nije bilo zamišljeno kao privremeno naselje. Organizacioni komitet je u saradnji s Gradom Sarajevom planirao da se selo odmah po završetku Igara pretvori u trajnu stambenu četvrt. Ta dvostruka namjena bila je jedno od temeljnih načela projekta i njegovog "dugoročnog dodatnog kvaliteta".

Prenamjena prostora bila je precizno isplanirana unaprijed:

• olimpijski restoran sa 800 mjesta trebao je postati lokalna prodavnica prehrane
• akreditacijska sala projektovana je za kasniju prenamjenu u kino za naselje
• centar za slobodno vrijeme, nekada mjesto diskoteke i pozorišta, bio je predviđen za dječiji vrtić i jaslice

Ovakva predaja značajno je ojačala stambeni fond Sarajeva, nudeći moderne i funkcionalne stanove rastućem stanovništvu. Mojmilo je nekoliko godina cvjetalo kao živahno predgrađe, simbol uspješne modernizacije grada i trajnog naslijeđa "12 dana slave".

Od prve linije do obnove: rat i partnerstvo s Barcelonom

Duh zajedništva koji je obilježio Mojmilo 1984. nasilno je prekinut početkom 1990-ih. Tokom opsade Sarajeva (1992–1996), blizina brda i aerodroma stavila je naselje na prvu liniju sukoba. Kvart je bio izložen teškom granatiranju i snajperskoj vatri položaja Vojske Republike Srpske sa susjednih uzvišenja.

Razaranja su bila ogromna:

• Sportska dvorana je zapaljena i uništena.
• Veliki dijelovi stambenih nizova svedeni su na ruševine ili teško oštećeni.
• Ikonični olimpijski natpis dobrodošlice prefarban je upozorenjem "Snajper pozor", uz strelicu usmjerenu prema brdima.

Oznaka prve linije i ratno upozorenje

Već 1996. počeo je snažan čin međunarodne solidarnosti. Grad Barcelona, domaćin ljetnih Olimpijskih igara 1992, preuzeo je obnovu Mojmila. Ta faza rekonstrukcije, uz podršku Međunarodnog olimpijskog komiteta, trajala je do 1999. godine i postala simbol "otpora i opstanka" grada.

Trg Barcelone: Mojmilo danas

Danas su Mojmilo u potpunosti ponovo prisvojili građani Sarajeva. Iako se tragovi rata još mogu vidjeti na nekim fasadama, naselje se vratilo svojoj izvornoj namjeni kao živa stambena cjelina. Centralni trg preimenovan je u Trg Barcelone u znak zahvalnosti partnerstvu koje je selo vratilo u život.

Bivša olimpijska sportska dvorana također je obnovljena i dobila ime Sportska dvorana "Ramiz Salčin". I dalje je jedno od središta zajednice, domaćin sportskih događaja i lokalnih okupljanja, baš kao i 1984. godine. Naselje je danas sastavni dio općine Novi Grad i dom dijela od oko 40.000 stanovnika tog područja.

Kako posjetiti: tragovi olimpijskog duha na Mojmilu

Za posjetioce koji traže naslijeđe Igara iz 1984, Mojmilo nudi snažno i autentično iskustvo. Za razliku od uglađenih turističkih centara grada, ovo je "živi spomenik" u kojem se olimpijska historija susreće sa svakodnevnim životom.

• Olimpijski znak dobrodošlice: ispred Sportske dvorane Ramiz Salčin i dalje stoje zahrđali ostaci velikog metalnog olimpijskog znaka. On je dvostruki spomenik i Olimpijadi 1984. i ratu koji je uslijedio.
• Trg Barcelone: centralni trg ostaje srce naselja i lako je dostupan javnim prijevozom iz centra grada.
• Olimpijski murali: u obližnjoj povezanoj Dobrinji i dalje se mogu pronaći murali maskote Vučka, kao dio lokalnih napora da se sačuva naslijeđe ovog prostora.