Logo i dizajn

Od stroge modernističke arhitekture kompleksa Zetra do jarke narandžaste boje sistema signalizacije, vizuelni identitet Olimpijade u Sarajevu 1984 bio je promišljena vježba preoblikovanja grada. Pretvorio je industrijsku prijestolnicu u svjetsku pozornicu zimskog sporta i ostavio grafičko naslijeđe koje je i danas vidljivo na gradskim ulicama i planinskim padinama, više od 40 godina kasnije.

Brze činjenice

• Zvanični amblem: stilizirana pahuljica autora Miroslava Antonića Roka, simbol zimskog okruženja i tradicionalnih vezova ovog područja.
• Priručnik grafičkih standarda: razvili su ga Branko Bačanović i Čedomir Kostović.
• Umjetnički direktor: Mladen Kolobarić.
• Dizajner vizuelnih komunikacija: Ivo Boras.
• Ključni umjetnički projekt: portfolio »Sport i umjetnost«, sa 16 svjetski poznatih umjetnika među kojima su Andy Warhol i Henry Moore.
• Serija plakata: dinamične ilustracije Ismara Mujezinovića, uz dodatne zvanične plakate Čedomira Kostovića, Radmile Jovandić, Lore Levi i Srđana Kokoruša.
• Primarna boja identiteta: narandžasta, sistem koji je razvio Ismar Mujezinović.
• Zvanična muzička tema: "Lijepo je bilo u Sarajevu, do viđenja u Kalgariju" (kompozitori: Kornelije Kovač i Nikica Kalođera).

Amblem i identitet: pahuljica i vuk

Vizuelni identitet Sarajeva '84 bio je zasnovan na dva glavna simbola: zvaničnom amblemu i maskoti. Amblem je bila stilizirana pahuljica koju je osmislio Miroslav Antonić Roko, grafički dizajner i pravnik, a njegov rad je prvobitno bio prijavljen za kandidaturu grada 1977. godine.

Za razliku od mnogih olimpijskih logotipa koji nestanu nakon faze kandidature, Rokov znak zadržan je i za same Igre, što se pokazalo kao izuzetno dobra odluka. Simbol je crpio inspiraciju iz tradicionalnih vezova s karakterističnom geometrijom ovog podneblja. Za zvanične Igre dizajneri Branko Bačanović i Čedomir Kostović unijeli su male, ali važne prilagodbe u sklopu razvoja cjelovitog grafičkog priručnika. Vanjskim linijama dodali su odsijecanja pod pravim uglom kako bi formirali šiljke i naglasili motiv pahuljice, a kompoziciju su odmakli od "totemskog" niza naslaganih elemenata kakav se viđao na prijašnjim igrama, poput Tokija '64 ili Sappora '72.

Amblem je bio mnogo više od dekorativnog znaka; nosio je snažnu političku i kulturnu težinu. Savremeni kritičari primjećivali su da njegov jednostavan, kvadratni oblik koji se otvara prema van simbolizira Sarajevo "otvoreno na sve strane svijeta", snažnu poruku za zemlju nesvrstanih usred Hladnog rata. Predstavljao je univerzalistički karakter grada u kojem su različite vjerske i etničke zajednice živjele zajedno.

Tipografski tretman Igara bio je čist i modernistički, s Helvetica Light slovima postavljenim ispod simbola. Za tadašnje Zimske igre bilo je posebno to što su se znak i olimpijski krugovi često prikazivali u jednoj punoj boji, što su grafički standardi strogo propisivali kako bi identitet ostao dosljedan bilo na zvaničnom dokumentu bilo na zastavi koja vijori na vjetru.

Umjetnost i grafički dizajn: program »Sport i umjetnost«

Igre 1984. zauzimaju posebno mjesto u historiji dizajna zbog prestižnih umjetničkih narudžbi. Organizacioni komitet je, u saradnji s galerijom "Visconti Art", pokrenuo grafički portfolio »Sport i umjetnost« kako bi naglasio kulturnu težinu događaja. Projekat je okupio šesnaest svjetski poznatih umjetnika iz devet zemalja da stvore originalna djela koja interpretiraju olimpijski duh.

Spisak imena bio je impresivan: Henry Moore, Andy Warhol, James Rosenquist, Cy Twombly i Michelangelo Pistoletto, uz jugoslavenske umjetnike Gabrijela Stupicu i Dževada Hoze. Ta djela nisu bila doslovne ilustracije, nego umjetničke vizije sporta i humanizma; Warhol je, naprimjer, primijenio svoj prepoznatljivi pop-art postupak na figuru brzog klizača. Grafike iz tog portfolija reproducirane su kao plakati i razglednice, pa je visokoumjetnička dimenzija Igara kružila svijetom.

Taj međunarodni portfolio pratio je i snažan domaći dizajnerski program. Ismar Mujezinović izradio je seriju plakata fokusiranih na sirovu energiju sportista, koristeći prepoznatljiv skicirani stil kojim je hvatao pokret kroz gust splet poteza. On je imao važnu ulogu i u razvoju živog narandžastog kolorističkog sistema događaja. Druge zvanične plakate potpisali su Čedomir Kostović, Radmila Jovandić, Lora Levi i Srđan Kokoruš, svi polazeći od motiva pahuljice, ali mu dodajući vlastitu dinamiku.

Piktogrami i signalizacija: sistem kodiran bojama

Da bi stotine hiljada posjetilaca moglo lako prolaziti kroz "Igre kratkih razdaljina", Sarajevo je uvelo sveobuhvatan sistem vizuelnih komunikacija koji je projektovao inženjer Ivo Boras. Sistem je izabran na jugoslavenskom javnom konkursu, a odlikovali su ga modularnost i visoka uočljivost.

Sistem signalizacije oslanjao se na hijerarhiju boja kako bi prevazišao jezičke barijere, iako su zvanični jezici Igara bili srpskohrvatski, francuski i engleski. Noseće konstrukcije znakova bile su obojene u jarku narandžastu, osnovnu boju vizuelnog identiteta XIV Igara, zbog čega su odmah odskakale na zimskom snijegu. Informativne table koristile su poseban kod boja za različita borilišta:

• Tamnoplava: ledeni sportovi, klizanje i hokej.
• Zelena: nordijske discipline, nordijsko trčanje i biatlon.
• Ljubičasta: bob i sanjkanje.
• Srebrno-siva: ceremonije otvaranja i zatvaranja.
• Crno-bijela: opće usluge, medicinska pomoć, pošta i toaleti.

Fizički dizajn sastojao se od ramova od metalne mreže s izmjenjivim elementima, pa su organizatori na jednoj tabli mogli prikazati tri, šest ili devet informacija, od strelica i piktograma do naziva lokacija. Do februara 1984. grad je bio preplavljen tim sistemom: postavljeno je 350 vanjskih i 2.800 unutrašnjih tabli. Zbog izdržljivosti i kvaliteta dizajna, ostaci tog sistema, naročito narandžasti metalni ramovi i izblijedjeli piktogrami, i danas se mogu pronaći na padinama Bjelašnice i Jahorine, a povremeno i u centru grada, kao zahrđali ali uporni tragovi olimpijskog naslijeđa.

Amblem i identitet: pahuljica i vuk

Vizuelni identitet Sarajeva '84 počivao je na dva osnovna simbola: zvaničnom amblemu i maskoti. Amblem je bio stilizirana pahuljica, izvedena iz tradicionalnih vezova ovog kraja. Taj geometrijski znak simbolizirao je zimsko okruženje, a istovremeno upućivao na lokalno kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine. Nalazio se na svemu, od zvaničnih zastava koje su vijorile s 1.300 jarbola na borilištima do srebrnog nakita koji su izrađivali lokalni zanatlije.

Maskota Vučko, koju je osmislio slovenski slikar Jože Trobec, postala je možda i najtrajniji simbol Igara. Izabrana među 836 prijedloga glasovima čitalaca novina, Vučko je ublažio sliku vuka, inače često strašne figure iz lokalnog folklora, i pretvorio ga u toplog i harizmatičnog lika. Maskota je bila posvuda: u animacijama, na suvenirima i kao kostimirani lik među publikom.

Tipografija Igara bila je čista i modernistička, sa sans-serifnim slovima koja su pratila geometrijsku prirodu amblema i piktograma. Zvanični logo često je spajao natpis "Sarajevo '84", olimpijske krugove i znak pahuljice. Takva dosljedna primjena bila je propisana priručnikom "Grafički standardi", kako bi vizuelni jezik ostao usklađen bilo da se pojavljuje na boku službenog Mitsubishijevog vozila ili u zaglavlju dnevnog lista "Oslobođenje".

Muzika i himne: zvučni identitet

Kao što je vizuelni sistem stvorio jedinstven izgled, tako je i zvučna slika Igara pažljivo oblikovana da stvori prepoznatljivu atmosferu. Ceremonije otvaranja i zatvaranja bile su veliki muzički spektakli u kojima su učestvovali najpoznatiji kompozitori i izvođači tadašnje zemlje.

• Zvanične fanfare: Igre su otvorene posebnom fanfarom koja je označila početak svečanosti.
• Olimpijska himna: tradicionalna himna Spyrosa Samarasa izvođena je pri podizanju i spuštanju olimpijske zastave.
• Zvanična pop pjesma: završna ceremonija donijela je pjesmu "Lijepo je bilo u Sarajevu, do viđenja u Kalgariju". Komponovali su je Kornelije Kovač i Nikica Kalođera, a stihove je napisao Duško Trifunović, sažimajući nostalgični oproštaj grada domaćina.
• Kulturni program: muzički identitet nije bio vezan samo uz ceremonije. Sarajevski Diskoton objavio je "Olimpijski program" gramofonskih ploča s jugoslavenskom klasičnom muzikom, savremenim djelima bosanskohercegovačkih autora i jazzom. U olimpijskim selima nastupali su Bijelo dugme i Zdravko Čolić, dok je "Sarajevo, ljubavi moja" Kemala Montena postala nezvanična himna koju su pjevali i sportisti i građani.

Februar 1984.: vizuelne komunikacije na ulicama

Tokom dvanaest olimpijskih dana, dizajnerski sistem pretvorio je sarajevske ulice u pregledno, brendirano okruženje. Grad je bio odjeven u zvanične boje, a narandžasti sistem signalizacije vodio je posjetioce od aerodroma do centra i dalje prema planinskim borilištima.

• Gradska dekoracija: transparenti i zastave ukrašavali su glavne gradske pravce, stvarajući svečani koridor za "Igre kratkih razdaljina". Hiljade zastava s Rokovom pahuljicom vijorile su se ulicama, tim upečatljivije jer dizajner nije doživio da vidi kako je njegov simbol u potpunosti zaživio po cijelom gradu.
• Informativni centri: vizuelni jezik protezao se i na informativne punktove te glavni press centar u Skenderiji, gdje su novinari iz cijelog svijeta komunicirali sa identitetom Igara.
• Korporativno prisustvo: sponzori poput Mitsubishi Motorsa i JAT Jugoslavenskog aerotransporta ugrađivali su olimpijski znak u svoje oglase i livreje vozila, dodatno zasićujući javni prostor "brendom pahuljice".
• Tehnološka integracija: vizuelni sistem proširio se čak i na televizijski ekran. "Međunarodni RTV centar" koristio je jedinice elektronske grafike kako bi vizuelni identitet Igara slao milijardama gledalaca, prvi put omogućavajući praćenje Teletext magazina s olimpijskim vijestima na engleskom i srpskohrvatskom.

Naslijeđe: život olimpijskog identiteta nakon Igara

Dizajnersko naslijeđe Zimskih olimpijskih igara 1984. nadživjelo je i državu koja ih je organizirala. Dok je fizička infrastruktura teško stradala tokom opsade Sarajeva 1992–1996, vizuelni identitet pokazao se iznenađujuće otpornim.

• Trajni simboli: pahuljica i Vučko i danas su sveprisutni u Sarajevu, na retro suvenirima, grafitima i u kolektivnom sjećanju grada. Od zvaničnih državnih simbola postali su ikone nostalgičnog "zlatnog doba" jedinstva i mira.
• Muzej i sjećanje: Olimpijski muzej, otvoren na sam dan otvaranja Igara, nastavlja čuvati dizajnersko naslijeđe. U njemu se čuvaju originalni plakati, portfolio "Sport i umjetnost" i artefakti vizuelnog sistema.
• Fizički ostaci: na Igmanu i Jahorini i dalje stoje zahrđali narandžasti okviri originalne signalizacije, a izblijedjeli piktogrami još se mogu primijetiti na starijim objektima. Ti istrošeni tragovi ostaju tihi spomenici vremenu kada je dizajn služio da poželi dobrodošlicu svijetu u Sarajevo.