Medijska infrastruktura

Zimske olimpijske igre Sarajevo 1984 predstavljale su ogroman tehnološki skok za Jugoslaviju, pretvarajući grad u globalno medijsko središte sposobno da dopre do procijenjene dvije milijarde gledalaca. Spajajući napredne telekomunikacije s namjenski izgrađenim medijskim centrima, organizatori su osigurali da svaki rekordni trenutak bude zabilježen, obrađen i prenesen širom svijeta gotovo u stvarnom vremenu.

Brze činjenice

• Glavni press centar (MPC): nalazio se u Kulturno-sportskom centru Skenderija, na površini od 7.000 m².
• Međunarodni radio-televizijski centar (IRTVC): objekt od 32.000 m², izgrađen za trajnu upotrebu RTV Sarajevo.
• Ukupan broj akreditiranih medijskih radnika: 7.852, uključujući 2.204 novinara i 409 fotoreportera.
• Doseg prijenosa: emitiranje je stizalo u 41 zemlju i do procijenjenih 2 milijarde gledalaca.
• Borilišna infrastruktura: 6 press podcentara na Bjelašnici, Jahorini, Igmanu (Veliko i Malo Polje), Trebeviću i Zetri.
• Tehnički arsenal: na borilištima su korištena 22 reportažna kola, 106 kamera i 30 videorekordera.
• Komentatorski kapaciteti: za radio i televizijske ekipe bilo je na raspolaganju više od 500 opremljenih kabina.
• Sistemi podataka: ISOS (Informacioni sistem Olimpijskih igara u Sarajevu) koristio je 300 terminala i dva IBM mainframe računara.
• Telekomunikacije: samo u MPC-u bilo je postavljeno 96 telefonskih kabina, 50 teleprintera i 15 telefaks aparata.
• Obim prijenosa: Jugoslavenska radio-televizija (JRT) proizvela je 204 sata multilateralnog televizijskog programa za svijet.

Globalni nacrt: planiranje olimpijskog grada okrenutog medijima

Pretvaranje Sarajeva u olimpijskog domaćina zahtijevalo je ogroman planski napor koji je ozbiljno započeo 1978. godine. Grad je tada raspolagao tek osnovnim objektima za zimske sportove, jednom ledenom dvoranom i ograničenim stazama na Igmanu i Jahorini, pa je zahtjev za vrhunskom medijskom infrastrukturom tražio izgradnju 163 velika projekta. Sarajevski organizacioni komitet proveo je dvije godine samo procjenjujući te potrebe, svjestan da uspjeh Igara podjednako zavisi od kvaliteta "elektronskog signala" kao i od kvaliteta snijega.

Medijski plan bio je zasnovan na principu centralizirane efikasnosti. Kako bi se obradio dotad nezabilježen obim podataka i slike, organizatori su uspostavili hijerarhiju objekata:

• Glavni press centar (MPC) u centru grada za pisanu štampu.
• Međunarodni radio-televizijski centar (IRTVC) kao tehnološko srce za emitere.

Beograd, Ljubljana, Novi Sad, Priština, Sarajevo, Skoplje, Titograd i Zagreb udružili su kadar i tehničku opremu. Takav zajednički pristup omogućio je organizatorima da garantiraju "tehnički savršeno" praćenje svih takmičenja, što do tada nije viđeno u jugoslavenskoj historiji. Do zimske sezone 1982/83 već je bilo završeno i testirano pet od osam press podcentara, koje su isprobale stotine novinara, pa je februar 1984. dočekan s uhodanim ekipama i provjerenom opremom.

Srce operacije: Glavni press centar u Skenderiji

Glavni press centar (MPC) bio je osnovna baza za pisanu štampu i novinske agencije, strateški smješten u podrumu novoizgrađene dvorane Skenderija II. Na površini od 7.000 m² objekat je bio projektovan za maksimalnu brzinu; rezultatske liste stizale su na novinarske stolove u roku od dvije minute nakon završetka discipline.

Raspored je bio podijeljen na visoko funkcionalne zone kako bi podržao gotovo 1.400 radnih mjesta:

• Glavna radna hala: imala je 350 stolova opremljenih prijenosnim pisaćim mašinama. Stolovi su bili grupisani po abecedi i po tipu tastature, kako bi odgovarali međunarodnom press korpusu.
• Tehnički blok: sadržavao je 96 telefonskih kabina, 50 telex aparata i 20 perforatora za telex trake, što je novinarima omogućavalo da sami pripremaju trake za slanje.
• Uredi agencija: 30 svjetskih novinskih i foto-agencija iznajmilo je vlastite kancelarije unutar MPC-a, s dodatnih 95 telefona i 64 video-ekrana.
• Foto-laboratorij: prostor od 300 m² kojim je upravljao Kodak, a koji je besplatno razvijao film u boji i crno-bijeli film.
• Prateće usluge: da bi centar radio 24 sata dnevno, u njemu su se nalazili restoran kapaciteta 3.000 obroka, banka, pošta i posebna služba za popravku opreme kojom su upravljali proizvođači poput Nikona.

MPC je služio i kao glavno mjesto za službena obraćanja. U obližnjem Domu mladih Skenderija, s amfiteatrom od 800 mjesta, održavane su konferencije za medije dva puta dnevno, na kojima su osvajači medalja davali izjave odmah nakon ceremonija proglašenja na platou Skenderije.

Nervni centar: unutar Međunarodnog radio-televizijskog centra

Ako je MPC bio dom pisane riječi, Međunarodni radio-televizijski centar (IRTVC) bio je elektronsko srce Igara. Smješten u novoj zgradi od 32.000 m², projektovanoj za trajnu upotrebu RTV Sarajevo, ovaj objekt je bio "paralelni press centar" namijenjen potrebama elektronskih medija.

IRTVC je bio sabirna tačka za sve video i audio signale koji su stizali s planinskih i gradskih borilišta. Tu su se signali obrađivali i redistribuirali u tri istovremena multilateralna svjetska programa, što je međunarodnim emiterima omogućavalo izbor između različitih prijenosa uživo.

Objekat je bio organizovan kroz osam etaža visokotehnološke infrastrukture:

• Produkcijsko jezgro (7. sprat): tu su bili Master Control, VTR sekcije s dvadeset i četiri 1-inčna uređaja i režije za tri svjetska programa.
• Radio kompleks (2. i 6. sprat): raspolagao je s 26 radio-studija. BBC, ABC i NHK imali su vlastite studije, dok je "Booking Office" raspoređivao neopremljene prostore manjim mrežama.
• Kontrola komentatorskih veza (8. sprat): ovdje se nalazio Commentator Switching System, koji je upravljao s 1.300 veza za koordinaciju tonskih feedova između borilišta i ostatka svijeta.
• Specijalne službe: zgrada je imala vlastiti filmski laboratorij, jedinicu za elektronsku grafiku i redakciju Teletexta u kojoj su se pripremali magazini na engleskom i srpskohrvatskom jeziku.

Kako bi podržao 3.600 ljudi koji su radili u zgradi, 1.600 stranih emitera i 2.000 jugoslavenskih stručnjaka, IRTVC je funkcionisao kao samostalan mali grad, sa restoranom od 400 mjesta, medicinskom ambulantom, bankom i turističkom agencijom.

Izvještavanje s planinskih vrhova: press podcentri i borilišna infrastruktura

Da bi osigurali nesmetano izvještavanje s često izoliranih planinskih borilišta, organizatori su uspostavili šest press podcentara. To nisu bile samo pomoćne tačke, već potpuno opremljeni radni prostori iz kojih su novinari mogli slati izvještaje bez povratka u grad.

Svakim lokalitetom upravljala je određena jugoslavenska novinska kuća, čime se osiguravao visok nivo profesionalnog rada na terenu:

Borilište	Glavne discipline	Publikacija zadužena za rad	Glavne karakteristike objekta
Bjelašnica (Babin Do)	Muško alpsko skijanje	Oslobođenje (Sarajevo)	Namjenski građen šesterougaoni centar Ivana Štrausa; 3 etaže i 110 stolova.
Jahorina	Žensko alpsko skijanje	Politika (Beograd)	Smješten u hotelu Jahorina; 70 stolova i poseban telekom centar.
Igman (Veliko Polje)	Nordijsko trčanje i biatlon	Borba (Beograd)	Prostor od 1.000 m² u novom hotelu Igman; 96 stolova.
Igman (Malo Polje)	Skijaški skokovi	Delo (Ljubljana)	Prostor od 600 m² neposredno uz doskočište.
Trebević	Bob i sanjkanje	Dnevnik (Novi Sad)	Smješten iznad 5. krivine staze; 50 stolova i 16 telefonskih kabina.
Zetra	Umjetničko klizanje, brzo klizanje, hokej	Vjesnik (Zagreb)	100 stolova; 13 km udaljen od Novinarskog naselja.

Emitiranje s ovih visina zahtijevalo je ogroman logistički napor. Raspoređena su 22 reportažna kola, a preko 55 km specijalnih kablova privremeno je postavljeno po zahtjevnom terenu kako bi se 500 komentatorskih kabina povezalo s IRTVC-om. Na Bjelašnici je, naprimjer, duž muške spustaške staze bilo postavljeno 14 kamera kako bi se zabilježila svaka sekunda velike brzine.

Digitalni pioniri: ISOS mreža i telekomunikacije

Igre 1984. označile su prekretnicu u olimpijskoj historiji uvođenjem Informacionog sistema Olimpijskih igara u Sarajevu (ISOS). Ovu modernu mrežu razvio je Sveučilišni računski centar (SRCE) iz Zagreba, zamijenivši dotadašnje papirne tokove rada široko postavljenom digitalnom mrežom terminala.

Sistem se oslanjao na dva velika IBM računara povezana s približno 300 terminala raspoređenih po borilištima, press centrima i hotelima. Ta infrastruktura obavljala je nekoliko ključnih funkcija:

• Trenutni rezultati: podaci s mjernih instrumenata kompanije Swiss Timing ulazili su direktno u računarsku memoriju, pa su rezultati u svim press centrima mogli biti štampani i dijeljeni u roku od nekoliko sekundi.
• Prednost za komentatore: emiteri su imali po dva monitora; jedan za živi prijenos takmičenja, a drugi crno-bijeli ekran s tri posebna kanala za startne liste, identifikaciju takmičara i rezultate u realnom vremenu.
• Elektronska pošta: prvi put su novinari mogli koristiti elektronsku razmjenu poruka za individualnu komunikaciju i službena obavještenja.
• Teletext magazin: posebna redakcija pripremala je Teletext magazin na engleskom i srpskohrvatskom jeziku, emitovan na tri posebna kanala za gledaoce i medijske radnike u smještajnim objektima.

Fizička telekomunikacijska infrastruktura bila je jednako snažna. Kako bi odgovorile na skok potražnje, PTT službe instalirale su 13.000 telefonskih i 8.000 telex priključaka. Specijalizirana oprema međunarodnih partnera, uključujući Rank Xerox za umnožavanje, Motorolu za radio-veze i Gorenje za televizore, osigurala je da tok informacija bude i redundantan i pouzdan.

Svakodnevni tok rada: akreditacije, transport i medijska logistika

Upravljanje "najbrojnijom i najheterogenijom operativnom grupom" na Igrama tražilo je poseban rezidencijalni i logistički sistem. Novinarsko naselje Dobrinja izgrađeno je upravo za smještaj medijskih radnika, sa 2.117 stambenih jedinica i 8.500 kreveta.

Naselje je funkcionisalo kao mikrograd sa 24-satnim uslugama, uključujući:

• centraliziranu akreditaciju: RTV akreditacijski pult u Dobrinji (blok A II) radio je bez prekida i izdavao žute E-RTV kartice, koje su članovima medija omogućavale besplatan javni prijevoz, korištenje ski-liftova i pristup svim olimpijskim radnim prostorima
• transportnu mrežu "E": specijalizirana flota od 70 autobusa i 250 automobila saobraćala je na šest posebnih linija (E-1 do E-6). Te rute povezivale su Novinarsko naselje, IRTVC i planinska borilišta, s polascima usklađenim s treninzima i takmičenjima
• sistem "prvog intervjua": za mješovite zone uspostavljeni su strogi protokoli. Novinarima su bile potrebne posebne trake oko ruke da bi mogli ući u zone predviđene za "prvi intervju" sa sportistima odmah nakon discipline

Operativni problemi, poput potrebe da se filmovi brzo prenesu s planina u grad, rješavani su pomoću posebnih kurira koji su između borilišnih podcentara i Kodak laboratorija u MPC-u prevozili neeksponirani i razvijeni film. Uprkos složenosti, sistem je kod gostujućih delegacija ostavio utisak "jedinstvenog spoja funkcionalnosti i efikasnosti".

"Sve je spremno": reakcije međunarodne štampe

Obim i efikasnost medijske infrastrukture iznenadili su mnoge strane dopisnike. Uoči ceremonije otvaranja među međunarodnim press korpusom prevladalo je mišljenje da je Sarajevo u organizacijskoj spremnosti "nadmašilo" prethodne domaćine.

• Brzina i povezanost: dopisnik poljskog lista Sztandar Młodych čudio se tehničkim uslugama riječima: "Vezu s Poljskom dobio sam za samo nekoliko sekundi."
• Pohvale organizaciji: francuski list L’Humanité na naslovnici je objavio da Igre obaraju "rekord učešća" i istakao da je "sve odlično organizovano" kako bi olimpijski praznik protekao u najboljim uslovima.
• Funkcionalnost: posjetioci iz Los Angelesa, domaćina narednih ljetnih Olimpijskih igara 1984, priznali su da su im njihovi "zimski prijatelji" postavili visoke standarde kada je riječ o sportskom duhu i funkcionalnoj efikasnosti.
• Obim medijskog rada: do kraja Igara zvanične evidencije pokazivale su da su novinari iz različitih press centara obavili 20.324 telefonska razgovora i poslali 7.480 telex poruka.

Poslije februara 1984.: naslijeđe i sudbina medijske infrastrukture

Organizatori su planirali da svaki objekat ima "dug život" i nakon završne ceremonije. Dok su neke zgrade tu funkciju zaista ispunile, druge su postale žrtve rata 1990-ih.

• IRTVC: Međunarodni radio-televizijski centar od početka je bio zamišljen kao trajno sjedište Radio-televizije Sarajevo. I danas služi kao važno središte javnog emitiranja u Bosni i Hercegovini (BHRT).
• Skenderija: prostor Glavnog press centra vratio se svojoj ulozi komercijalnog i kulturnog centra, domaćina sajmova, koncerata i sportskih događaja.
• Press centar Bjelašnica: arhitekt Ivan Štraus posebno je projektovao šesterougaonu zgradu na Babinom Dolu tako da nakon Igara postane Centar zimskih sportova za mlade. Tu je ulogu uspješno obavljala nekoliko godina, sve do rata. Pošto se nalazila na strateški važnoj liniji, prostor je pretrpio teška razaranja; centar je uništen tokom sukoba. Njegove ruševine stajale su cijelu deceniju prije nego što su 2005. godine uklonjene radi novih hotelskih projekata.
• Novinarsko naselje Dobrinja: 2.117 stanova izgrađenih za novinare pretvoreno je u stambeni fond za građane Sarajeva, ispunjavajući dugoročni plan urbanog širenja grada.